Mango se smatra najstarijim gajenim voćem. Postojbina manga je jugoistočna Azija i Indija, gde se uzgaja preko 5000 godina i odakle se raširio po tropskim delovima Azije, a nakon dolaska portugalskih kolonista mango je dospeo u Ameriku, kao i u Brazil i ostale zemlje Južne Amerike. Indija je i danas najveći svetski proizvođač ovog voća. Mango raste na zimzelenom drvetu osrednjeg rasta. Kada je počeo da se gaji, plod je bio veličine šlive i ne baš prijatnog ukusa. Danas plodovi manga mogu biti teški i više od dva kilograma, a drvo može da rađa plodove i do 100 godina. Plod je kruškolikog oblika, i ako ga Tajlanđani zovu tropska breskva. Postoji oko 500 sorti manga, a boja mu varira od zelene, preko crvene i žute, do narandžaste. Ukus mu je mešavina ukusa ananasa i kajsije.
Uobičajeno je da se služi svež, isečen na kriške, ali u kombinaciji sa papajom, bananom i kokosom od manga se pravi izvrsna tropska salata. Naravno, izvrstan je dodatak i drugim voćnim salatama. Može da se miksuje u sok ili da se od njega pravi voćni jogurt, a takođe je i odlična osnova za različite voćne poslastice. Tajlanđani ga jedu kao dodatak ribljem sosu, ili začinjen palminim šećerom. Mango se, zbog transporta u sve delove sveta, bere dok je još nezreo. Na sobnoj temperaturi sazreva za 3-5 dana. Zreo mango opstaje u frižideru do 5 dana.