Dan Buettner je pisac, avanturista i istraživač koji se poslednjih deset godina bavio proučavanjem takozvanih „Plavih zona“, koje su poznate kao regioni u kojima ljudi žive u proseku duže i zdravije nego na ostalim mestima na zemlji. Regioni na kojima je proveo mesece i godine pokušavajući da sazna kako da produžimo naš vek i poboljšamo kvalitet života do duboke starosti su Okinava u Japanu, Sardinija i Kostarika.
U vremenu u kome smo obasuti raznim vrstama dijete i načinima treniranja, teško se odlučiti koji je onaj pravi. Velika većina nas zaista želi da živi duže i kvalitetninje. Svi želimo da ostanemo zdravi i da tako izgledamo, ali šta je pravi put u moru saveta i programa koji nam se nude.
Buttner pokušava da nađe prave savete baš od onih koji su u tome uspeli i kao stogodišnjaci i dalje uživaju u životu i raduju se svakom novom danu. Stanovnici svih ovih regiona imaju mnogo toga zajedničkog i svi možemo izuzetno puno od njih da naučimo. U brdskim regionima Sardinije nije retkost videti stogodišnjake koji seku drva ili se od sela do sela nasmejani voze mopedom. Na ostrvu Okinava u Japanu stogodišnji ribari i dalje sa uživanjem ulaze u svoje čamce i love ribu.
Šta je tajna ovih naroda i šta im je svima zajedničko?
Svi dugovečni ljudi iz plavih zona se puno kreću i imaju potrebu za aktivnim načinom života. Način ishrane kod svih ovih naroda se bazira na biljnoj dijeti i vrlo su umereni u količini hrane i pića koje unose u sebe. Oni nisu vegeterijanci ali retko jedu meso i to čine u malim količinama.
Umeju da naprave pauzu u toku dana za neki vid duhovnog odmora, bilo da se radi o molitvi ili nekom od načina meditacije i da na taj način osete svoj sklad sa prirodom i samim sobom.
Verovatno najvažnija odlika njihovog zdravlja je njihov socijalni život i veze koje imaju sa prijateljima i porodicom. Poštovanje i ljubav su ono što ih vodi kroz život sa svojim bližnjima. Pored svih ostalih zdravih navika to je presudno za njihovu vitalnost i dugovečnost. Stari ljudi se ne osećaju odbačeni i nepotrebni nego naprotiv oni su vrlo bitan faktor u odrastanju svojih unuka i praunuka.
Na Okinavi stanovnici tog ostrva koriste reč Ikigai koja u prevodu znači „Ono zbog čega u jutro ustaješ iz kreveta“ za nešto što je suština njihovog bitisanja. Svaki od tih staraca nije izgubio ikigai… svi ti ljudi znaju da se raduju svakom novom danu i bas to čini njihov život ispunjenim. Suština nije živeti dugo, suština je biti zadovoljan sobom i odnosima sa svojim bližnjima, nasmejati se i kad boli podeliti osmeh sa dragim ljudima.
Kao autor ovog teksta i terapeut sa oduševljenjem pratim sve ono što Buttner uči od tih „mladih‘‘ staraca i samo želim da podelim cčinjenicu da su radost, umerenost i optimizam ono što nas vodi u sretan i dug život na našem malom putu kroz dugovečnost u večnost.