Pljeskanje po guzi ili popularno zvana „vaspitna mera“ oduvek izaziva polemike i podeljenja mišljenja, a Ronald Pajs, profesor psihijatrije sa SUNY medicinskog Univerziteta, dao je svoj sud o tome da li je prihvatljivo povremeno izudarati dete zbog nedoličnog ponašanja.
Za vreme predsedničke kampanje jedan od senatora, Ted Kruz, javno je rekao: „Ako moja ćerka Ketrin (5), kaže nešto za šta zna da nije tačno, za to dobije batine“.
Nedavno u Kanadi, nakon zahteva Komisije za istinu i pomirenje, liberalna vlada je obećala da će ukinuti pravo roditelja da fizički disciplinuju svoju decu, a sudeći po nedavnom članku u „Washington Post-u“, Amerika sve manje i manje podržava udaranje dece, ali veliki broj Amerikanaca to i dalje čini.
Pa, da li je u redu povremeno izudarati dete koje se ne ponaša kako treba?
– Da se odmah razumemo, moja supruga i ja nemamo dece i ja se trudim da ne osuđujem parove čija deca imaju velike probleme sa ponašanjem. Ali, kao psihijatar ne mogu da ignorišem činjenicu da fizičko kažnjavanje koje uključuje batine uzima veliki danak na mentalno zdravlje dece, kaže Ronald Prajs.
ZAŠTO RODITELJI TUKU DECU
U pregledu zakona o fizičkom kažnjavanju u SAD, profesor psihijatrije Majkl Noks sa Univerziteta iz Toleda, primetio je frapantnu ironiju po pitanju stava Amerike prema ovakvom vidu kažnjavanja: „U SAD je protivzakonito udarati zatvorenike, kriminalce i ostale odrasle osobe. Ironično, jedina ljudska bića koje je i dalje legalno tući su oni najranjiviji pripadnici društva, oni koje bismo trebali da štitimo – deca“.
Noks, kao i mnogi drugi eksperti za mentalno zdravlje, ističe jaku vezu između fizičkog kažnjavanja i zlostavljanja dece i kaže da su batine često prvi korak u ciklusu zlostavljanja. Ono što može na početku biti dobronamerna želja roditelja da disciplinuju svoje dete, često se završava izlivima besa roditelja i sve jače udarce.