Deca u Vojvodini jednostavno obožavaju Badnje veče. To je za njih siguran znak da će se u kuću vratiti sa kesama prepunim slatkiša. A zbog čega? Pa zbog korinđanja!
Korinđanje je stari običaj koji se zadržao još samo u nekim delovima Vojvodine.
Mališani na Badnje veče se opreme kesama i krenu u pohod po komšiluku i rodbini. Idu ili u grupama ili sami, kako više vole. Čim počne da se smrkava, oni su spremni.
Dolaze do kuće domaćina, zvone ili kucaju i prvo pitaju: “Da li je slobodno korinđati?”.
Kada dobiju potvrdan odgovor počinju iz sveg glasa da pevaju.
Repertoar je različit, ima više pesmica, ali jedna se najčešće peva.
A ona glasi:
Ja sam mali Pera
Ujela me kera
Za nogu, za ruku
Daj mi gazda jabuku…
Onda gazda mališanima u kesu stavi slatkiše, i mali korinđaš je spreman za novu kuću.
Nekada su se umesto slatkiša delile jabuke i orasi, ali je danas u kesama korinđaša, u skladu sa vremenom, sve je manje voća, a sve više slatkiša.