Amino kiseline koje sačinjavaju različite vrste proteina čine mnogo više od same gradnje mišića. One nas održavaju u životu…
Mnogi ljudi pretpostavljaju da su proteini i aminokiseline sinonimi. Ali, iako su svi proteini sastavljeni od aminokiselina, one sadrže različitu kombinaciju istih. Aminokiseline koje se nalaze u mleku, na primer, su prillično različite od onih koje postoje u mesu, jajima ili jezgričastom voću.
Adela Dejvis, nutricionista koja je među prvima na svetu probudila svest o značaju zdrave hrane i suplemenata, uporedila je aminokiseline sa slovima alfabeta. „Kao što se 26 slova kombinuju i time stvaraju hiljade reči, tako su i raznovrsne aminokiseline kombinovane u mnogobrojnim proteinima biljnog i životinjskog porekla.“
„Proteini koje dobijamo iz životnjskih izvora – mesa, živine, ribe, jaja, mleka i mlečnih proizvoda – su potpuni i stoga imaju visoku biološku vrednost.“
Pored vode, aminokiseline su najzastupljenija supstanca u našem telu. Oko polovinu suve materije čine proteini. Oko trećine ovih proteina nalazi se u mišićima, petina u vašim hrskavicama i kostima, deseti deo je u koži, dok je ostatak u tkivima i telesnim tečnostima.
Grci su dali proteinima uzvišeno ime, koje znači „od najvećeg značaja“, sa dobrim razlogom. Naša krv je sastavljena od nekoliko vrsta proteina. Hemoglobin je odgovoran za prenos kiseonika iz pluća do tkiva, a onda i ugljen dioksida nazad do pluća, odakle se oslobađa.
Proteini krvi, gama globulini, pomažu u stvaranju antitela koja neutrališu bakterije, viruse i ostale mikroorganizme. Gama globulin takođe pomaže fagocitima, koji se često nazivaju ćelije čistači, da unište mikrobe koji izazivaju oboljenja.
Kada unosite proteine, oni se u vašem stomaku razgrađuju na aminokiseline. Onda se ova jednostavnija jedinjenja koriste kao materijal za gradnju svakog dela vašeg tela. Intestinalni hormoni zajedno sa digestivnim enzimima usmeravaju akinokiseline gde god su potrebne. Neke se šalju da pojačaju crvena krvna zrnca, druge da pojačaju vaše nokte dok se neke šalju da pomognu izgradnju vaših mišića nakon vežbanja.
Mada se aminokiseline klasifikuju kao esencijalne i neesencijalne, ovi termini su pogrešni. Sve aminokiseline su esencijalne. Ovi termini zapravo znače da je čovek sposoban da stvori neesencijalne kiseline u svom organizmu dok esencijalne aminokiseline mora da konzumira putem hrane koju unosi.
Nijedna se aminokiselina ne može zameniti drugom, ali su one sve povezane i imaju sinergičnu ulogu. One funkcionišu u međusobnoj saglasnosti.
Morate unositi sve esencijalne aminokiseline zajedno da biste dobili kompletan protein. Ako makar jedna od njih nedostaje u vašem obroku, vaše telo će razgraditi mišiće da bi je dobilo. Neka hrana sadrži sve esencijalne aminokiseline.
Ovakva hrana ima visoku biološku vrednost. Proteini koje dobijamo iz životnjskih izvora – mesa, živine, ribe, jaja, mleka i mlečnih proizvoda – su potpuni i stoga imaju visoku biološku vrednost.
Kada su sve esencijalne aminokiseline prisutne, za dobro snabdevanje azotom i adekvatan metabolizam, one zajedno dopunjuju i hrane tkiva i telesne tečnosti, održavajući optimalno zdravlje organizma.
Nasuprot tome, proteinima iz biljaka nedostaje jedna ili više esencijalnih kiselina i one su stoga nepotpune. Izuzetak je soja. Ona je jedna od veoma retkih namirnica koja nam nudi potpune proteine i svih osam esencijalnih aminokiselina. Ljudi su u Aziji odavno prepoznali pozitivne efekte sojinog brašna, mleka i klica na zdravlje. Ishrana koja se zasniva na sojinim proizvodima promoviše dobro zdravlje i dug život.
Nisam svrstao jezgričasto voće i semenje u nepotpunu kategoriju jer većini nedostaju dovoljne količine esencijalnih aminokiselina; samo nekoliko njih je potpuno: kikiriki, badem i indijski orah.
Budući da je prirodno hermetički skladišteno, ovo voće se ne može pokvariti i zagaditi kao meso, jaja, mlečni proizvodi, ili druga hrana koju kupujemo u supermarketima. Jezgričasto voće nema nepotrebnih produkata, aseptično je, i ne razlaže se lako, ni van ni u organizmu.
Ovo voće i semenje je jedinstveno jer ima sposobnost da sintetiše sopstvene proteine za regeneraciju i održanje. Mnogi stručnjaci veruju da oni poseduju posebnu vrstu proteina koji mogu odložiti starenje time što štite od nepravilnih ćelijskih formacija.
Iako neesencijalnih aminokiselina ima u izobilju, s obzirom da se stvaraju u jetri, u nekim situacijama može doći do deficita. Kada se ovo desi, nastaju problemi. Taurin je dobar primer. To je najobilnija aminokiselina slobodnog oblika u skeletnim (poprečno-prugastim) mišićima i srcu. Taurin je neophodan za varenje.
U trenucima fizičkog ili emocionalnog stresa, vi koristite svoje zalihe taurina brže nego što ga vaš organizam može proizvesti. Zapamtite da je naporan trening jedna vrsta fizičkog stresa, posebno ako ste skloni preterivanju.
Ovo može iscrpeti vaše zalihe taurina. Studije su pokazale da uzimanje taurina u obliku suplemenata, čak i kada ste pod velikim stresom, poboljšava vaše opšte raspoloženje, brzinu reagovanja i sposobnost koncentracije.
Ako prolazite kroz stresan period i primećujete da to utiče na vaše zdravlje, razmislite o suplementima taurina.
„Kada unosite proteine, oni se u vašem stomaku razgrađuju na aminokiseline. Onda se ova jednostavnija jedinjenja koriste kao materijal za gradnju svakog dela vašeg tela.“
Nutricionisti već odavno preporučuju kombinovanje proteina. Prvi put sam čuo za ovu ideju kada sam se preselio u Njujork sredinom 60-ih. Doktor D`on Zigler je čuven kao pronalazač sistema funkcionalnog izometrijske kontrakcije, i kreator anabolika.
On je bio jedan od retkih doktora svoga vremena koji je proučavao nutricionizam i primenio svoja saznanja na članovima tima dizača tegova York Barbell, koje je savetovao. On je propovedao doktrinu o konzumiranju nekoliko tipova proteina za svaki obrok. Govorio je da se ovako postiže veće stvaranje azota i korišćenje aminokiselina.
U čudima proteina, Karlos Vejd piše: „Kada pomešate nekoliko proteina (vrste hrane), sadržaj biološkog obrasca aminokiselina je obogaćen. Ovo se može uporediti sa snažnijim muškarcem koji pomaže slabijem. Zajedno, oni mogu postići ono što je za njih same možda preteško. Tako je i sa kombinacijom proteina.
Slabija aminokiselina iz neke hrane postaje prirodno obogaćena kada se konzumira zajedno sa jačom iz neke druge namirnice. Ovo stvara biološki balans. Ovo je način da pružite svojim ćelijama dvostruko obnavljanje korišćenjem snažnije mreže proteina. Nijedna hrana nije proteinski slaba kada se kombinuje sa proteinski jačom hranom.“
Većina nas redovno čini ovo: Servira jaja sa tostom od punog zrna ili jede ovsenu kašu sa mlekom. U zavisnosti od velićine, jedno jaje sadrži 6-8 grama visoko apsorbujućih proteina. Vlada pogrešno uverenje da su svi proteini jaja sadržani u belancu. Ovo je daleko od istine. Gotovo polovina proteina nalazi se u žumancu.
Žumance je takođe bogato vitaminima i mineralima i izvor je lecitina koji brine o holesterolu. Celo jaje je savršeno izbalansirana hrana. Ne znam kada se započelo sa odbacivanjem žumanca iz upotrebe ali vas uveravam da je to prava ludost.
Bodibilderi i sportisti odlučivali su se za proteinske šejkove pre nego što su se suplementi aminokiselina u obliku tableta i tečnosti pojavili na tržištu. Tunjevina je takođe bila popularna proteinska hrana za obrok posle treninga, ali s obzirom da ona, poput drugih vrsta ribe, ima veliki sadržaj žive, treba je jesti u umerenim količinama. I imajte na umu da bela (albakor) tunjevina ima tri puta više žive od lajt tunjevine.
Čak i kada ne trenirate ili radite intelektualne poslove, koristite aminokiseline za normalno funkcionisanje vašeg organizma. Trebalo bi zato da uzimate proteinsku hranu tokom celog dana i pre spavanja kako bi vaše telo funkcionisalo.